Neke ljubavne priče počinju lagano — slučajni pogled, mala šala, razgovor koji je trebao potrajati pet minuta i potrajao pet sati. Naša je upravo takva.
Upoznali smo se još u školskim danima i nekako odmah osjetili da ovo nije samo još jedno prijateljstvo. Bio je to onaj osjećaj da dolazimo kući, iako smo se tek sreli.
Kroz godine smo rasli zajedno — prvi izleti, prve selidbe, prva putovanja, prvi uspjesi koje smo slavili i male katastrofe koje smo preživjeli u dvoje. Gradili smo svijet za dvoje: onaj s jutarnjom kavom, dugim šetnjama, raspravama oko toga tko će prati suđe, i tihim pobjedama koje znamo samo mi.
A onda je došla prosidba — negdje između obične subote i trenutka koji će pamtiti samo nas dvoje. Rekli smo "da" jednostavno, kao što smo si govorili sve ostalo — bez drame, bez dvojbe, s osmijehom koji nije htio prestati.
I evo nas ovdje.
23. listopada.
Veselimo se vidjeti vas sa svakim trenutkom bliže.
